Istraživanje – temelj doktorskog studija
Izazovi koje posljednih godina donose ubrzani razvoj digitalne tehnologije, suočavanje sa zdravstvenim i ekonomskim krizama i klimatske promjene znatno utiču na sve segmente društva, pa tako postavljaju i nova pitanja o neophodnosti reforme visokog obrazovanja i djelovanja naučnih institucija. Posebno se to odnosi na razmatranje razvoja doktorskih studija. Savjet za doktorsko obrazovanje Evropske asocijacije univerziteta (The EUA Council for Doctoral Education, EUA-CDE) tokom prošle godine objavio je dokument o prijedlozima koje bi trebalo slijediti u obrazovnim politikama kada je riječ o trećem ciklusu studija.
Institut za humanističke i društvene nauke Filozofskog fakulteta u ovom tekstu predstavlja osnove dokumenta pod nazivom Building the Foundations of Research. A Vision for the Future of Doctoral Education in Europe. Doktorske studije, kao treći i najviši ciklus visokoškolskog obrazovnog sistema, ključne su tačke povezivanja obrazovanja i nauke koje unapređuju svako društvo, te je zato glavni fokus na jačanju kapaciteta mladih istraživača i podizanju kvaliteta naučnoistraživačkih struktura institucija. Kako bi univerziteti, s jedne strane, ispunjavali svoju osnovnu misiju i zadržali konkurentnost i, s druge strane, adekvatno odgovarali na nove izazove neophodne su stalne promjene i prilagođavanja u načinu rada.
Digitalna tranformacija obrazovanja znatno je potaknuta u periodu pandemije što je prvenstveno bilo vidljivo kroz upotrebu komunikacijskih alata. Ipak, to je samo jedan dio sveobuhvatne promjene u istraživanjima i nauci, a koji obuhvata i nov način skladištenja, pristupa i analize podataka, te samim tim i nove istraživačke metode. Ovi izazovi donose i nove etičke dileme oko otvorenog pristupa nauci, kao i pitanje u kojoj mjeri se stvara novi jaz između država s obzirom na mogućnosti finansiranja i korišćenja novih ditigalnih tehnologija.
Naučna istraživanja i rad univerziteta posljednjih godina sve više se usmjerena na nastojanje da intenzivnije doprinosu rješavanju glavnih globalnih problema, te ostaje čvrsta veza sa programom Ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih nacija (United Nations Sustainable Development Goals, SDGs). Zbog toga je važno da se odvija i stalna komunikacija između naučnih istraživača i drugih aktera u društvu. Na nivou doktorskog studija ključno je podsticati doktorske kandidate, kao mlade istraživače da o svom radu promišljaju u širem društvenom kontekstu i ostvaruju veze i izvan akademskih okvira.
Osnovni principi na kojima se temelji organizacija rada doktorskih studija jesu jednakost, raznolikost i uključivost. To podrazumijeva stalno jačanje svijesti o značaju jačanja potencijala i sposobnosti kandidata, uzimajući u obzir njihova različita životna iskustva, osnovno obrazovanje, socio-ekonomski status. Poštujući princip akademske slobode ostaje stalna potreba za održavanjem „otvorenog prostora za kritičku debatu i sučeljavanja različitih stavova“ (10).
Kako bi se obezbijedila funkcionalnost doktorskih studija jedan od prijedloga, koji usvajaju univerziteti posljednjih godina jeste formiranje doktorskih škola. Na taj način se kreira struktura unutar visokoškolske ustanove kako bi se maksimalno iskoristili postojeći resursi, unaprijedilo rukovođenje studijima, potaknulo kvalitetnije djelovanje unutar posebnih naučnih disciplina i kreirao okvir za jačanje interdisciplinarnost, te bolje prezentovali rezultati istraživanja. Istovremeno, neophodno je balansirati između organizacije rada i samih istraživanja, kako birokratizacija procesa ne bi bila i glavna prepreka daljem razvoju kreativnosti i inovativnosti. „Doktorske studije treba da pripreme kandidate za svijet u kome procjena istraživanja nije fokusirana isključivo na kvantitativne rezultata kao što je objavljivanje tekstova u publikacijama sa impakt faktorom.“ (11)
Tokom doktorskog obrazovanje, koje traje nekoliko godina, studenti usvajaju niz vještina koje su neophodne za izradu doktorske teze. Te vještine ne zavise od discipline ili teme koje istražuju, a samo neke od njih su kreiranje karijernog plana, izrada sistema za klasifikaciju velikog broja podataka, razvijanje naučne i javne komunikacije. Sve ove vještine znatno utiču na razvoj kompetencija pojedinaca i primjenljive su izvan akademskog prostora, ali formalno nisu u potpunosti prepoznate od samih visokoškolskih institucija.
Glavni dio ogranizacije individualnih doktorskih istraživanja jesu supervizija (odnosno mentorstvo), te je neophodno dalje usavršavanje nastavnog osoblja kako bi na adekvatan način odgovorili ovoj sve zahtjevnijoj ulozi. Kako univerzitete i naučne institucije, tako i za same studente, ostaje kao glavno pitanje način finansiranja. Karijerni put mladih istraživača zavisi od mogućnosti da obezbijede sredstva za svoje dalje obrazovanje, ali od interesa za univerziteta i društvo jeste da se pronalaze novi način za finasiranje bilo kroz stipendije, te zapošljavanje najkvalitetnijih kadrova.
Savjet za doktorsko obrazovanje je dio Evropske asocijacije Univerziteta osnovan 2008. godine i predstavlja mrežu od 272 članice iz 38 država. Djelovanje Savjeta temelji se na Salcburškim principima I i II iz 2005. i 2010. godine (Salzburg Principles).